Dvadesetdvogodišnja Ivana Šepić iz Matulja, studentica na Pravnom Fakultetu Sveučilišta u Rijeci ovog je kolovoza sudjelovala na projektu 'Entrepreneurship for everybody' u Poljskom gradu po imenu Gdyinia, smještenom na sjeveru Poljske, na obali Baltičkog mora.

 

Kako si došla do te informacije o razmjeni mladih, gdje se drugi mogu javiti?

Vidjela sam slike prijatelja koji su sudjelovali i čula sam neke priče o tome. Kada sam odlučila malo više istražiti o čemu se radi, ustanovila sam da je to zapravo dostupnije nego što sam mislila. Postoji nekoliko grupa na facebooku koje na dnevnoj bazi objavljuju različite projekte na koje se mogu prijaviti svi mladi bez obzira jeste li student ili ne, zaposleni ili ne. Jedini je uvjet da imate između 18 i 30 godina. Grupa ima zaista puno najpoznatije su  EU projects - Croatia , Youth Croatia i Youth Opportunities for Croatians

Informacije o projektu na facebooku podjele udruge, neka ljudima ne bude zbunjujuće kada vide “XY udruga traži 5 sudionika”.  Moj savjet je da se prijavite, a ako vas odaberu kao sudionika, učlaniti ćete se u tu udrugu ispunjavanjem Google forma i možda plaćanjem simbolične godišnje članarine. Od prvih informacija najčešće objave lokaciju, datume, temu projekta, broj Hrvata koji je potreban te novčani iznos predviđen za putovanje koji se refundira nakon projekta. U mom slučaju to je bilo ovako 'Udruga Meraki traži osam sudionika za Youth Exchange 'Entrepreneurship for Everybody' koji će se održati od 16. do 22. kolovoza 2019. u gradu Gdynia, Poljska. Svi troškovi puta pokriveni do 275€. Smještaj i hrana osigurani!'.

 

Koji su najveći izazovi s kojim si se suočila tijekom razmjene mladih?

Pa, tijekom razmjene najveći izazov bio mi je upoznati i memorirati imena ostalih sudionika. Bilo nas je 40 i naravno uvijek se s nekim više zbližite s nekim manje, ali generalno najveći problem dok ste na razmjeni je s kim ćete taj dan sjesti za stol na ručku.
Zapravo, najveći izazov se pojavio po povratku, iako to ne bi nazvala izazovom. Naime, kako bi se refundirali troškovi putovanja potrebno je na vrijeme dostaviti sve boarding passove, autobusne karte i njihove račune.  Postoji mogućnost slanja poštom ili mailom, pa s te strane vjerujem da je danas to mnogo lakše pošto se gotovo sve avionske ili flixbus karte kupuju on line. Ipak slanje tih PDF dokumenata i  birokratsko popunjavanje tablica zahtjeva određeno strpljenje i preciznost, a to je nužno kako bi se točan iznos novca mogao refundirati na vaš račun.

 

Možeš li nam ukratko opisati koja je bila tema razmjene mladih te kroz koje aktivnosti ste prolazili?

Tema je bila “Entrepreneurship for Everybody” odnosno, “Poduzetništvo za svih”. Jedino potrebno znanje je znanje engleskog jezika koje će vam se i usavršiti kako dani budu prolazili. Većina sudionika nisu bili studenti ekonomije, kao ni ja, ali sam svejedno stekla korisna znanja koja sam rado sagledavala s aspekta zakona, regulativa i općenito s aspekta prava, koje studiram. Dnevne aktivnosti su bile različite, od prezentacije po nacionalnim timovima o poduzetništvu u vlastitoj državi, preko brainstorminga i asocijacija, posjetu poslovnog inkubatora, do ispunjavanja 'bussines model canvas'. Posljednja dva dana smo sa stečenim znanjem u obliku grupnog rada osnovali vlastitu tvrtku pazeći pritom na sve detalje. Osmisli smo logo, organizirali marketing uzimajući u obzir budžet, ciljano tržište, okoliš i drugo. Posljednji dan predstavljali smo svoju tvrtku pred poljskim poslodavcima koji su nas zatim ispitivali o provedbi i pitanjima praktične naravi te na kraju kao žiri podijelili nagrade za prvo, drugo i treće mjesto prema kvaliteti izloženih ideja.

 

Jesi li stekla prijatelja tijekom putovanja s kojima si ostala u kontaktu?

Naravno! To je zasigurno najljepši aspekt ovih projekata. Iako vam se čini da nećete stići bolje upoznati nikoga u tako kratkom periodu, iznenadili biste se koliko je to zapravo jednostavno, na kraju krajeva to su osobe s kojima provodite 24 sata na dan i sve radite zajednički – ujutro ustajete, učite i smijete, jedete, izlazite i na kraju dana idete spavat...Mislim da je najbolji prizor koji odražava koliko smo se sprijateljili bio rastanak posljednjeg dana, u potpunosti okupan suzama i ponekim poljupcima među simpatijama,  pozivima u Hrvatsku i dogovorima kako ćemo se obavezno čuti kada budemo posjetili određenu državu ili možda već zajedničkim planiranjem prijave istog projekta. To je zapravo neprocjenjivo bogatstvo poznanstva koje je danas putem društvenih mreža relativno lako održavati i njegovati. Uvijek ćete pokupiti neke nove pjesme koje će vas podsjećati na te ljude, naučiti nešto o mjestu gdje žive, biti šokirani, opčarani, nadahnuti, nasmijani, zaljubljeni i ono što je najvažnije razbiti ćete sve predrasude.

 

Jesi li bila zadovoljna sa smještajem i hranom za vrijeme razmjene?

Da, bili smo smješteni u male šarene kućice s dvije sobe s krevetima i kupaonom. Bili smo raspoređeni prema spolu i državama. Tako da sam ja bila u kućici u kojoj su bile Hrvatice, susjedna je također bila iz naše zemlje, zatim od Poljaka, pa od Poljakinja te Talijana i Talijanki...
Hrana je bila odlična, uvijek smo jedva čekali ručak iako u 13 sati još nismo bili gladni. Mogu reći da su nas baš razmazili, svačija baka je bi bila zadovoljna.
Još bi istaknula kako postoje i 'cultural evenings' gdje svaka država predstavlja svoju gastronomiju, kulturu i običaje. Tako da smo osim poljske hrane navečer jeli i talijanske sireve i salame, grčke slastice, litvanske grickalice itd. Mi smo nosili primjerice Kiki bombone i Bajadere.

 

Planiraš li otići na još neku razmjenu ili se uključiti u neki drugi Erasmus + program?

Zaista bi to voljela, sada je počeo faks i slobodnog će vremena biti manje, ali aktivno pratim sve objave u grupama u nadi da ću naći neki projekt koji mi odgovara. Projekti su namijenjeni svima od 18 do 30. Tako da imam još vremena za iskoristiti, što me iskreno veseli.

 

Koje savjete bih podijelila mladima koji se odluče na istu avanturu kao ti i na što trebaju posebno obratiti pažnju?

Poručila bi definitivno svima da izađu iz svoje 'comfort zone'. Kažu da u životu naposljetku najviše žalimo za stvarima koje nismo napravili. Neka ovo ne bude jedna od tih. Smještaj i hrana su pokriveni, troškovi putovanja se refundiraju, odaberite temu ili mjesto koje vam je atraktivno i pakirajte kofere - prilika je predobra da bi se propustila! Poručila bi svima da posebno obrate pažnju na sebe samog pri povratku. Možda će zvučati patetično, ali postoji neka čar kada zadnji dan putovanja dođete kući, odložite te silne torbe i uđete u sobu gdje vas čeka vaš krevet i stari dobri jastuk. Ne podcjenjujte trenutak kada shvatite da je doma 'sve po starom' i kako svi predmeti stoje na istom mjestu, tada shvatite da jedino što se promijenilo jeste vi sami.

Ivana je  nakon projekta napravila i kratki video na youtubeu koji najslikovitije opisuje njene dane u Poljskoj.

 

Ako imaš sličnu priču podijeli je s nama. Ne moraš biti student, zaposlen ili ne zaposlen, važno je da imaš između 15 i 30 godina i da putuješ.