Studentica druge psihologije Filozofskog fakulteta u Osijeku, Jelena Samac na svoje europsko putovanje je krenula prošlo ljeto kada je vidjela objavu na Facebooku. Zvučalo joj je kao idealna da prilika da putuje prije fakultetskih obveza i sada više ne može prestati. Uz sve fakultetske obveze putuje kad god joj se obveze na fakultetu poslože.

 

Na koliko si razmjena mladih si sudjelovala i kako si došla do informacije o njihovom održavanju?

Sudjelovala sam na osam Erasmusovih projekata u proteklih godinu dana, od toga pet razmjena mladih, dva treninga i jedan trening za trenere.  Za Erasmus sam prvi put čula 2016. godine, ali do prošlog ljeta su njihovi programi za mene bili mit. Onda sam naišla na Facebook objavu da hitno traže pet sudionika koji će ići u Italiju i da su svi troškovi pokriveni. Razmjena se održavala za pet dana, a moj kofer se spremio sam od sebe. Mladost ludost kako neki kažu, no, meni je to zvučala kao idealna prilika da zaokružim ljeto 2018. godine prije odlaska na faks. Nakon moje prve razmjene u Italiji, odlučila sam aktivno pratiti razne FB stranice koje svakodnevno objavljuju mogućnosti za mlade.

 

Koja ti se razmjena najviše svidjela? Imaš li najdraže uspomene s putovanja?

Najbolji projekt ne mogu izdvojiti jer je svaki od njih imao svoje čari. Ljudi koje sam upoznala ne mogu se staviti na vagu, te se naša prijateljstva ne mogu kvantitativno obuhvatiti, ali svakako mogu izdvojiti par trenutaka poput popodnevnih uživanja na plaži Baltičkog mora, zajednička potraga obližnjeg supermarketa koja je završila neuspjehom i odlaskom u Žabku, karaoke u no-name slovačkom pubu, jutarnje šetnje talijanskim planinama dok te bakice pozivaju da im se pridružiš za ručak. Svaki projekt na kojem sam bila imao je avanture za sebe, no, tu je bilo i onih avantura koje nisam imala u planu; od promašenih letova, neplaniranog noćenja u hotelu od 5* koje je naravno pokrila aviokompanija, kašnjenje talijanskih vlakova koje je rezultiralo putovanje 100 km u krivom smjeru, gubitak prtljage i još mnoštvo drugih... Svaki put mi se u glavi vrtjelo pitanje 'ali, kud baš ja?', no baš to čini avanturu potpunom – kada se život uplete.

 

Možeš li nam ukratko opisati koja je bila tema razmjene te kroz koje aktivnosti ste prolazili?

Teme projekata su bile raznovrsne, ali najviše su bile usko povezane s glumom, improvizacijom, sportom i zdravim načinom života, teme vezane za poduzetništvo, opasnosti interneta, demokracija, tolerancija drugih. Aktivnosti su varirale ovisno radi li se o razmjeni ili treningu. Treninzi su ozbiljnije usmjereni na temu, stoga zahtijevaju kreativnije i napornije radionice. Na samome početku organizatori provedu par aktivnosti kako bi se sudionici upoznali, zatim slijedi teambuilding, pa tematske radionice. Radionice su interaktivne, kreativne, najčešće je rad u manjim grupama gdje je atmosfera opuštena i stimulirajuća. Izdvojila bih meni najzanimljivije radionice gdje smo samostalno kreirali predstavu i onu gdje smo pripremali zdravi obrok. Bilo je tu svega, pjevanja, plakanja i chia sjemenki na podu kuhinje.

 

Koja znanja i vještine si stekla prilikom sudjelovanja na razmjenama?

Najviše sam naučila o sebi i drugima. Tjedan ili dva tjedna ste konstantno izloženi jedni drugima što zapravo ta prijateljstva čini posebnima jer ljudi upoznaju vaše dobre i loše strane te ih prihvate, kao što i vi prihvatite njihove. Time razbijate predrasude o drugim kulturama i zajednički učite kako smo zapravo svi jednaki, a opet različiti.

 

U koju državu bi se opet vratila i zašto?

Definitivno Poljska. Podcijenjena država u Europi. Sve što mogu reći jest da morate sami otići, potpuno se prepustiti poljskim čari i doživjeti njihovu kulturu.

 

Kako je došlo do tvog angažmana u ESN mreži?

Facebook je očekivano najveća platforma za objavljivanje svih mogućnosti za mlade, pa tako sam igrom slučajnosti saznala i za ESN. ESN je najveća volonterska organizacija u Europi čiji je cilj promovirati mobilnost mladih te integrirati sve nadolazeće Erasmus studente u lokalnu zajednicu. Odlična prilika za upoznavanje studenata iz susjedstva, ali također za upoznavanje studenata različitih pozadina i kultura.

 

Jesi imala strahove prije odlaska na prvu razmjenu u Italiju?

Nisam imala puno strahova, ali sam imala jedan veliki - bilo me strah kakve ću ljude upoznati tamo i što me zapravo čeka. Za mene, odlazak u Italiju bilo je upuštanje u nepoznato i nisam imala pretjerana očekivanja niti sam mogla pretpostaviti što me tamo čeka. Možda je baš zbog toga bilo takvo uzbudljivo iskustvo jer je moj strah pozitivno utjecao i budio istraživački duh u meni.

 

Planiraš li otići na još neku razmjenu ili se uključiti u neki drugi Erasmus + program?

Planiram otići na još neki od Erasmusovih treninga, a što se tiče ostalih Erasmus programa, imam izrazitu želju studirati vani i otići na dugoročno volontiranje.

 

Razmjene na koje želiš otići biraš po mjestu na kojem se razmjena održava ili po temi?

Erasmus projekte ne biram po mjestu niti po temi, već kako mi se uklapa u raspored zbog zahtjevnosti studija i ostalih obveza.

 

Koje savjete bih podijelila mladima koji se odluče na istu avanturu kao ti i na što trebaju posebno obratiti pažnju?

Moja preporuka, ako se odlučite na sudjelovanje u Erasmus projektima da ne tražite projekte izrazito po destinaciji. Svi bi htjeli ići u Španjolsku ili Portugal, a malo njih se prijavi za destinacije poput Rumunjske ili Poljske. Kvaliteta projekta nema veze s atraktivnom destinacijom. Stoga toplo preporučujem da Erasmus projekte traže po temi i da se možda upuste u nešto što nije unutar njihove komfor zone. Idite otvorenog uma i otvorena srca u potragu za novim iskustvima, nezaboravnim trenutcima i prijateljstvima koja će vam ostati cijeli život. Jednom kada krenete, nema stajanja, a ja sam živi primjer toga.