U subotu 24.03.2018.god. pridružili smo se edukativnoj šetnji ulicom M.Barača, bivšom Industrijskom, u organizaciji Vijeća MO Banderovo, s vodstvom profesora
de Canziania. Velik odaziv građana govori o interesu za ovaj dio grada značajan za riječku pa i širu povijest.
Obilazak smo započeli podno željezničkog nadvožnjaka,izrađenom tridesetih godina prošlog stoljeća u riječkom brodogradilištu tehnikom zakovica, osvrnuli se na svjetionik iz 1884 .god.koji je prvobitno stajao na kraju lukobrana a i danas je u funkciji na ovim mjestu. Laganom šetnjom uz opušteno i zanimljivo vodstvo, produžili smo do zgrade nekadašnjeg hotela Emigranti iz 1908.god , prvog stambenog zdanja s armiranobetonskom konstrukcijom, posljednjom stanicom emigranata prije odlaska u sj. i j.Ameriku.
Nasuprot bivšeg hotela je upravna zgrada Rafinerije INA koja je sagrađena 1938.god. na terenu nekadašnje Ljuštionice riže i tvornice štirke.
Svojim veličinom rafinerija je “progutala” i ranije pogone Rafinerije šećera i Tvornice parafina na tom području a tijekom postojanja bila je od izuzetnog značaja za Mađarsku, Italiju i Jugoslaviju.
Kao malo iznenađenje, omogućen nam je pristup okretištu lokomotiva, mjesta
koje također više nije u funkciji.
Pred kraj došli smo i do kompleksa tvornice Torpedo. U početku je ovdje bila ljevaonica metala koja kasnije prerasta u mjesto za izradu parnih strojeva za brodove a od 1874. god. ovdje je, zahvaljujući izumu torpeda, započela i njihova proizvodnja i njihova tamna svjetska slava.
Nakratko smo se zaustavili i pred vilom Whitehead a na kraju obišli smo ruševnu i gotovo sablasnu rampu za probno lansiranje torpeda.
U mirnom subotnjem jutru, u gotovo pustoj današnjoj Baračevoj ulici, uz dotrajale zgrade, samo izvrsno vodstvo prof. de Canziania i odlična organizacija Vijeća MO Banderovo na kratko su oživjeli njihov nekadašnji značaj i vrijednost.
Dio industrije nestao je zbog povijesnih promjena, dio zbog neminovnog razvoja
tehnologije a dio je naša “zasluga”. O prošlosti znamo dovoljno, ostaje da vidimo - mi ili najvjerojatnije samo nove generacije - kakvu će budućnost imati ovo što zovemo našom industrijskom baštinom.